|
Lauren je mrzila balove. Na Božić se svake godine održavao bal u Hogwartsu. Lauren nije imala namjeru otići. Niti joj se išlo, niti je imala pratioca. Uostalom, inako je mrzila plesati plesove takve vrste. Lauren je voljela balet. Tata ju je vodio na sve baletne predstave pod praznicima. Najdraži balet do sada bio joj je "Romeo i Julija" i "Labuđe jezero". Tu ljubav za balet naslijedila je od tate. On ga je plesao kad je bio mlad. Prije nego što se oženio. Još uvijek ima neke snimke i fotografije koje pokazuje Lauren.
Bila je u društvenoj s Eowyn i igrale su eksplozivni puc-puc. Eowyn je dobivala na veliko jer su Laurenine misli lutale na sve strane. Pitala se što bi bilo da je imala pratioca za bal. Kakvu bi haljinu nosila? Bi li zamolila Eowyn da joj napravi nekakvu frizuru? I tko bi bio njen pratioc uopće?
Eowyn: Lauren. Lauren!
Lauren: Ha? Što?
Eowyn: Opet si u oblacima - rekla je smijući se. - Čovjek bi pomislio da imaš dva života: ovaj i onaj u svom mozgu.
Lauren: Trebala si me nešto, Eo?
Eowyn: Rekoh da bismo sada mogle igrati nešto drugo.
Lauren: Je li u redu ako odem u spavaonicu čitati? Nisam baš raspoložena za nešto drugo.
Eowyn je kimnula. Lauren joj se nasmiješila u znak isprike i uspela se zavojitim stepenicama do spavaonice. No, iako je pošla u spavaonicu s tom namjerom, nije čitala. Legla je na krevet promatrajući strop baldahina razmišljajući o sebi. Tako je i zaspala.
* * *
Kad se probudila, shvatila je da ju je netko pokrio. Pogledala je na sat. Bilo je 8:15. Za 15 minuta je doručak.
Lauren je ustala i na brzinu se presvukla. Na brzinu je pogledala u svoju bilježnicu u koju je zapisivala što je za zadaću. Shvatila je da je ima hrpu (zadaće) i da ju ne stigne svu napisati danas. Tada se sjetila da je subota i odahnula.
Lauren je najviše od svega na sebi voljela svoje oči. Nitko se nije mogao odlučiti za boju. Jednima su bile svijetloplave. drugima svijetlozelene. U svakom su slučaju bile prekrasne. Jednom ih je njen tata slikao i završile su na naslovnici Odgonetača. Ha!
Čim je izašla iz društvene, zaskočio ju je njen brat.
James: Lauren je kokoš! Lauren je kokoš!
Lauren: Odjebi, Prvoaprilska šalo. Zašto nisi mogao otići kući za Božić kao sva normalna djeca?
James: Ja sam imao spoj za bal, za razliku od tu nekih...
Lauren: Ma koja zdravog uma bi te pogledala ako nije oklada ili ucjena?
James: Helen Lorden.
Lauren: James, i ti i ja znamo da sereš.
James: Pa pitaj nju.
Lauren: Nemam namjeru po cijeloj školi tražiti osobu koju sam osobno vidjela kako ulazi u kočiju zajedno sa svojim kovčegom.
James joj je uputio kako-si-znala pogled.
Lauren: Meni ne možeš lagati, Prvoaprilska šalo. A sad briši.
Lauren je ušla u Veliku dvoranu i za stolom nasuprot Eowyn ugledala poznato lice.
Lauren: Tata - rekla je istodobno sjedajući kraj Eowyn. - Što ti radiš ovdje?
Andrew: Došao sam špijunirati tebe i tvog brata.
Lauren: Tata...
Andrew: Xeno me poslao. Xeno Lovegood - dodao je kad mu je Lauren uputila zbunjen pogled. - Pa ti znaš tko je on.
Lauren: Znam, ali prije si ga uvijek zvao Xenophillius.
Andrew: Reći ću sljedeće riječi: tvoja majka i Božić.
Lauren: Skompali ste se, a mama je bila ona koja vas je spojila - rekla je Lauren kroz smijeh.
Andrew: Uglavnom, došao sam slikati Hogwarts.
Lauren: I zašto se još nisi primio posla?
Andrew: Jer ćeš obuti baletne papučice.
Lauren: Što, imam poduku? Pa već smo raspravljali o tome. Tata, učila sam balet od 4. do 11. godine, i još uvijek imam svaki ponedjeljak, srijedu i petak ujutro satove pod praznicima. Nije valjda da moram plesati?
Andrew: Nemaš poduku i ne moraš plesati. Odlučio sam napraviti photosession s baletnim papučicama, a budući da samog sebe ne mogu slikat, a ti si jedina koju poznajem koja može tako stajati...
Lauren: Photosession? S mojim nogama?
Andrew: Da, tako je. Možda i neki oblici tipa pas-de-chat ili arabesque, ali samo noge, ništa više.
Lauren: U redu. Ali osobno nemam ništa protiv da slikaš lice ili ruke ili cijelu mene.
Andrew je kimnuo i nasmiješio se.
* * *
Andrew: Dobro, možeš li stajati mirno barem jednu minutu?!
Lauren: Stojim ovako već tri minute! Tebi treba 100 godina da postaviš fotoaparat! Uostalom, ti radi ovo, a ja ću slikati!
Lauren je sjela i počela si masirati stopala. Boljela su ju od grčenja. Počela je plakati. Njen otac je to primjetio i sjeo na pod kraj nje, zagrlivši ju.
Lauren: Ne mogu, tata. Boli me, hladno mi je i umorna sam.
Andrew: Lauren, ako te ovime previše forsiram, reci mi. Ja sam ionako htio samo jednu sliku tebe kako stojiš na prstima. I onda mi je tek na pamet pao arabesque. Ako nećeš, ne moraš. Ja te neću siliti.
Lauren: Možemo li pokušati sutra?
Andrew: Naravno.
Lauren se nasmiješila i obrisala suze. Odjevena poput balerine je izašla iz Sobe potrebe i otišla u društvenu. Tek se u spavaonici presvukla - u pidžamu. Lauren je jedva držala oči otvorene. I više nije morala. Čim joj je glava dotaknula jastuk, Lauren je usnula.
|
